Govorno-jezički poremećaji

Mucanje

Mucanje je poremećaj fluentnosti, ritma i tempa govora koji se ispoljava ponavljanjima, zastojima, produžavanjima glasova ili napetošću tokom govora.

Prepoznavanje

Kako se mucanje ispoljava

Simptomi mogu biti govorni, telesni i emocionalni.

Ponavljanja i zastoji

Ponavljanje glasova ili slogova, blokade i prekidi u toku govora.

Telesna napetost

Napetost lica, disanja ili tela tokom pokušaja govora.

Izbegavanje

Izbegavanje reči, odgovaranja, telefona ili javnog govora.

Kritični periodi

Mucanje se može javiti u periodima intenzivnog govorno-jezičkog i emocionalnog razvoja.

Šta je mucanje

Mucanje je poremećaj suprasegmentne strukture govora, odnosno poremećaj fluentnosti, ritma i tempa govora.

Ono je govorno ponašanje koje karakteriše iznenadno ili učestalo ponavljanje, prekidanje ili produbljivanje glasova, slogova ili reči, nakon što je dete već počelo govoriti tečno, spajajući reči u dvočlane ili tročlane rečenice.

Mucanje

Vrste mucanja

  • Fiziološko (prolazno) – javlja se oko 2. i 3. godine. Fina motorika govornih organa nedovoljno je razvijena za veliko i naglo bogaćenje rečnika u ovom periodu. Tokom sazrevanja dolazi do stabilizacije govorno-jezičkog razvoja i mucanje se smiruje uz adekvatnu podršku porodice i terapeutske savete, pa se zbog toga ova vrsta mucanja posebno ne tretira.
  • Primarno – pojačan oblik mucanja, ali dete još uvek nije svesno svog patološkog govora; kod neke dece se pojavljuju i grčevi kloničnog tipa.
  • Sekundarno – pravo mucanje sa izraženim poteškoćama u govoru. Poteškoće se ispoljavaju kao napetost kompletne muskulature, a posebno muskulature lica. Ova napetost se ispoljava uz čestu pojavu klonično-toničnih grčeva.
  • Abruptno (akutno, traumatsko) – javlja se naglo, uz snažno ispoljavanje poteškoća u govoru.

Kako se prepoznaje

Mucanje se ispoljava kroz sledeće simptome:

  • nedovršeni delovi rečenice (npr. „tu je ko…“, „to je mo…“);
  • ispravke (npr. „moja teta, moja mama“);
  • umetanje slogova (npr. „av, av… Afrika je…“) ili takozvane pune pauze koje se ispoljavaju sa „h“;
  • ponavljanje čitave reči (npr. „ja, ja, ja, ja idem…“);
  • ponavljanje dela rečenice (npr. „kad ja idem, kad ja idem…“);
  • ponavljanje delova reči (npr. „tr-tr-tr tragovi“);
  • produbljivanje glasova (npr. „sssssunce“);
  • prekidanje reči (npr. „ro-ditelj“);
  • nepravilno disanje – kratko, neravnomerno, isprekidano.

Kritični periodi kada se može javiti mucanje

  • Između 2. i 3. godine života – najosetljiviji period u razvoju deteta. Ukoliko je prisutna neka neadekvatna stimulacija, nedosledan stav roditelja u vaspitanju, bilingvizam, socijalna deprivacija ili razna psihička stanja u porodici, pojaviće se mucanje. Postoje i preduslovi, kao što su predispozicija za mucanje i provokativna situacija.
  • Između 4. i 5. godine – vreme pojačanih interesovanja deteta, a roditelji često nemaju vremena i strpljenja, pa pokazuju nervozu i netrpeljivost ili dete čak kritikuju. Na taj način pojačavaju detetovu nesigurnost i provociraju nastanak mucanja.
  • Između 6. i 7. godine – vreme polaska u školu. Polazak u školu za nepripremljeno dete, a ambiciozne roditelje, predstavlja šok.
  • U vreme puberteta – kao posledica emocionalne nestabilnosti ili kao recidiv.

Dijagnostika

Logoped vrši detaljnu procenu i analizu, koja obuhvata:

  • frekvenciju ponavljanja i blokada – koliko često se mucanje javlja;
  • procenu tipova ponavljanja i produženja glasova;
  • ocenu disanja, glasa i artikulacije;
  • pregled emocionalnog i socijalnog uticaja mucanja – strah, sram, izbegavanje;
  • procenu okruženja deteta – porodični stres, očekivanja roditelja, pritisak u vrtiću ili školi.

Na osnovu procene logoped pravi individualni plan tretmana.

Tretman i vežbe

Tretman mucanja je individualan i multidimenzionalan. Koriste se:

  • tehnike za kontrolu disanja – učenje sporog, dijafragmalnog disanja za smanjenje napetosti;
  • produženo izgovaranje – sporo i ritmički, često kroz slogove i rečenice;
  • ritmičko čitanje, pesme i recitacije – olakšavaju fluentnost, posebno kod dece;
  • tehnike relaksacije – masaža lica, vrata i ramena, vežbe opuštanja tela;
  • rad na samopouzdanju i socijalnim veštinama – igre uloga, izgovaranje reči pred roditeljima ili grupom, strategije za prevazilaženje blokada;
  • tehnike za prepreke u govoru – pauza, disanje, ponovni početak reči.

Napredak zavisi od uzrasta, težine mucanja i redovnosti vežbi kod kuće. Logopedski tretman sprovodi se 2–3 puta nedeljno.

Uloga roditelja kod kuće

Vežbajte sa detetom svakodnevno, ne prekidajte dete kada muca, stvarajte opuštenu atmosferu, čitajte, pevajte, pohvalite trud i sarađujte sa logopedom.

Uticaj na školu i socijalnu komunikaciju

Mucanje može uticati na samopouzdanje, učešće u aktivnostima pred grupom, socijalnu interakciju i učenje.

Pravovremena terapija omogućava tečan i siguran govor u školi i društvu.

Prognoza

Rana intervencija značajno povećava šanse za potpunu fluentnost ili značajno smanjenje mucanja. Većina dece koja počnu terapiju pre polaska u školu postiže dugoročno normalan govor.

Kasniji početak terapije ili prisustvo emocionalnih problema može učiniti mucanje situacionim ili trajnim. Uz redovnu terapiju i podršku deca uče strategije za prevazilaženje blokada i razvijaju samopouzdanje u govoru.

Mucanje koje nije tretirano ili koje perzistira godinama nije moguće izlečiti. U toj situaciji se govor adekvatnom metodom stavlja pod svesnu kontrolu, kako bi osoba koja muca govorila bez smetnji.

Logopedske usluge i kako radimo

Usluge obuhvataju procenu mucanja, individualne i grupne tretmane, savetovanje roditelja i učitelja i kontrolne preglede. Dostupne su u domovima zdravlja, privatnim ordinacijama, vrtićima i školama.

U našem centru tokom tretmana nastojimo da dete bude što je moguće opuštenije, što postižemo vežbama disanja i relaksacije.

Zatim, kroz različite vežbe ritma, tempa i usporavanja govora dostižemo fluentniji govor – govor bez žurbe i pritiska, uz bolju celokupnu koordinaciju govornog aparata.

Uloga roditelja

Kako porodica pomaže

Podrška kod kuće značajno utiče na sigurnost deteta u govoru.

Slušati do kraja

Ne prekidati, ne završavati rečenice umesto deteta i ne požurivati.

Sporiji ritam razgovora

Modelovati mirniji tempo i ostaviti vreme za odgovor.

Manje pritiska

Ne insistirati da dete “ponovi pravilno” u stresnoj situaciji.

Povezane teme

Šta još može biti korisno

Niste sigurni koji je sledeći korak?

Zakažite procenu i dobićete jasan predlog podrške prilagođen detetu.